Prvobitna želja da treninzima prosto održi kondiciju, te da svakodnevno svom telu, kao i umu, pruži mogućnost da se opusti, rastereti i razvija, mladu Kotoranku Ivu Krivokapić uvela je u svet tegova, discipline, snage i moći, i nedvosmisleno je ljubavlju i predanošću vezala za strunjače zauvek. O tome kako su izgledali njeni profesionalni počeci, šta je to što je kao fitnes instruktora najviše ispunjava, da li se fitnesom danas bave pomodari ili istinski zaljubljenici, koja je uloga medija u svemu tome, i koji su najveći izazovi ovog posla, Iva govori za portal NsHronika.rs:
Koliko dugo radiš kao fitnes instruktor, i kako je došlo do toga da kao školovani pravnik počneš profesionalno da se baviš ovom fizičkom disciplinom?
Ovim poslom se bavim već tri godine. Budući da sam od malena upućena na sport, kao i ostali članovi moje porodice, po dolasku u Novi Sad na studije nastavila sam da treniram u raznim teretanama u gradu sve dok nisam upoznala jednog sjajnog trenera – Anu Barnu Brzak, koja je uvidjela moj potencijal, ljubav i posvećenost vježbanju, pa me nakon izvesnog vremena pozvala da mimo rasporeda treninga vežbamo nas dvije samostalno. Pored velikog znanja koje mi je prenijela među nama se razvilo jedno divno prijateljstvo, i mnogo toga dugujem upravo njoj. Dugo nisam bila svjesna da je ona mene sve vreme zapravo pripremala za ovaj posao kojim se danas bavim. Ja sam nju pratila iz kluba u klub gde smo nastavljale da treniramo zajedno, sve do njenog odlaska u Dubai gdje je dobila posao trenera, a mene je vlasnik kluba u kom smo trenirale potpuno neočekivano pitao da li sam ikada razmišljala da se bavim ovim poslom, i tako je sve počelo.
Koje su lepe strane tvog poziva, a koje one zbog kojih i ti, kao većina drugih, jedva čekaš petak i kraj radne nedelje?
Hvala Bogu pa mogu iskreno da kažem da petak ne čekam sa nestrpljenjem, ali svakako da nekada tijelu, koje je u ovom poslu alat, prosto treba odmor. Lijepe strane ovog poziva su najpre one očigledne – činjenica da njegujete svoj izgled i brinete o zdravlju tela svakodnevno, jer ovaj posao iziskuje posvećenost u svakom trenutku svakog dana, a tu je naravno i ona najlepša stvar – kada vidite sreću u očima klijenata nakon postignutog rezultata.
Fitnes je danas neizostavan deo modernog životnog stila. Koliki broj ljudi se pojavi na vratima teretane ili fitnes studija iz čistog pomodarstva, a koliko je onih koji su istinski zaljubljenici u takvu vrstu fizičke aktivnosti?
Ja sam prije dve godine prokomentarisala da je fitnes era konačno došla i kod nas – svi treniraju i piju proteine. Kako isključivo držim treninge visokog intenziteta, kod mene obično dolaze ljudi koji su ili istinski zajubljenici u vježbanje, ili oni kojima je potreban ozbiljan rezultat pa se natjeraju da dođu, a ja se uvjek potrudim da se kroz druženje i atmosferu i oni zaljube u ovaj način života, i da sa osmijehom dolaze na treninge iako znaju šta ih čeka.
Modna industrija i društvene norme nameću imperativ zgodnog i zategnutog tela. Da li misliš da je to pogrešno, ili pak postoji druga strana medalje i u toj priči?
Ne bih se složila da konkretno modna industrija nameće taj trend, pošto ono što se vidi na modnoj sceni po meni definitivno nije zdravo, ali mediji to svakako rade. Loša strana toga su uobčajeno neralna očekivanja mladih ljudi koji mahom nisu ni svjesni da većina onoga što vidimo zapravo i nije tako kako se čini na fotografijama. Tu su fotošop, šminka, itd. Dobra strana medalje je to što mladi ljudi, pogotovo žene, budući da su momci svakako već provodili vrijeme u teretanama, konačno odvajaju vreme za fizičku aktivnost, jer su shvatile da izgladnjavanjem neće postići ono što žele, a ovako čine sebe zdravijima.
Koji su najveći izazovi sa kojima se susrećeš u poslu, i šta te inspiriše da nastaviš i dalje da se baviš ovim pozivom?
Fitnes je grana koja ti konstatno postavlja psiho-fizičke izazove i testove – koliko ćeš sklekova uraditi, koliko ćeš istrčati, koliko kilograma ćeš uspjeti da podigneš… To su oni fizički, dok se psihički vezuju za diciplinu u ishrani i treningu, kao i za snagu uma – kako da naučiš da kada je najteže nastaviš još jače, da i kada se sav upališ i sve te boli ipak odeš na trening… Mene je fitnes „natjerao“ i da se malo više posvetim kuhinji, pa zapravo sada koristim šporet za nešto više od kuvanja kafe.
Kako izgleda jedan tvoj prosečan radni dan?
Vodim vrlo uredan život. Ustajem između sedam i osam sati svako jutro bez obzira na to kada imam obaveze taj dana, potom doručkujem, pa ukoliko treba da radim odlazim u teretanu da držim treninge, a ukoliko me isti čekaju tek popodne, a vrijeme je lijepo, volim da izađem na kej, odradim trening za sebe i tako započnem svoj dan. Što se tiče posla, držim personalne i grupne treninge. Personalni treninzi mi daju priliku da se zbližim sa klijentom, pa tu kroz verbalnu komunikaciju pokušavam da im skrenem pažnju sa napora i bola, dok grupni treninzi predstavljaju moj „muzički koncert“. Odvrnem muziku, stavim bubicu (mikrofon), i zabava može da počne. Volim glasom da vodim vježbače kroz trening, da stvaram adrenalin i motivišem ih što više da ne odustanu. Inače me vježbači zovu Hitler, nisam baš med i mlijeko.
Kako je došlo do toga da počneš da radiš i kao model, i da se tvoje fotografije nađu na iStock-u?
Ne znam ni sama kako se to desilo. Zbog svog posla redovno koristim društvene mreže na kojima može da se vidi kako provodim svoje dane. Cijelog života mi govore da me kamera voli, i jedan od fotografa mi je ponudio da se oprobam i u modelingu. I dalje odgovorno tvrdim da me svi fotografišu zbog moje kose koja mi je zaštitni znak, ne smatram da se pretjerano sjajno snalazim u tom poslu.
Da li si se nekada našla u situaciji gde su se zbog činjenice da si žena, i da si pritom mlada, doveli u pitanje tvoja stručnost, snaga, znanje ili kredibilitet?
Zaista nisam imala situaciju da neko sumnja u moje znanje zbog činjenice da sam žensko u ovom poslu, ali bude malo čudno kada imate salu punu muškaraca a vi objašnjavate kako se dižu tegovi. Međutim, to je više momenat kada je potrebno dokazati im da ste dovoljno jaki i spremni, da možete sve što i oni pa čak i više, nego što je istinska sumnja u moje znanje.
Koje su tvoje dalje profesionalne aspiracije i planovi?
Plan mi je svakako da se edukujem što više mogu jer je ovo posao koji je krajnje inovativan, pa uvjek ima nešto novo što možete naučiti. Krajnji cilj je naravno jednog dana otvoriti svoj klub i pružiti ljudima najbolje od najboljeg.
Šta bi poručila onima koji nisu dovoljno motivisani da krenu sa treninzima, a žele promene? Koliko je zaista teško doći do željenog cilja?
Sve je pitanje toga koliko to zapravo želite. Zvučaće istrošeno i kliše, ali zaista pokušavam ljudima da objasnim koliko je fizička aktivnost neophodna u ovim vremenima kad svi sa kauča kod kuće prelaze u stolicu na poslu, ali takođe i koliko će im tih sat vremena treninga pomoći da se psihički rasterete od stresa koji itekako utiče na zdravlje današnjeg čovjeka. A rezultati… rezultati dolaze sami od sebe. Svako tijelo je individua za sebe, ali ono što mogu sa sigurnošću da vam kažem je da kad primijetite prve rezultate nećete htjeti da prestanete, a ja ću vas svakog dana čekati na treningu da vam postavljam nove izazove.
Autor: Marija Milošević
Foto: Dražen Žigić/Milan Zeremski/Bernard Bodo/Privatna arhiva
